Jasmina Topić rođena je 1977. godine u Pančevu, Vojvodina, Srbija. Iako povremeno piše prozu, književnu kritiku, eseje, kolumne, najpoznatija je kao pjesnikinja, do danas je objavila sedam knjiga poezije. Continue reading “Jasmina Topić: Jadran intro (na moru si)”
U zapuštenoj radnji popravljam riječi
Beskorisne i bolesne i bijesne
Mentalno i duhovno asimetrične
Buljičave i izbuljene i bljutave
Raskomadane i ultimativno nesretne Continue reading “Ivan Koprić: Sporo kuhanje”
Bio je april, bio je rat
Život je dolazio iz drugog sveta
Nismo hteli da znamo
On nije hteo da se pokaže
Vojnik često primeti
Da se nalazi u kavezu lava Continue reading “Dejan Đorđević:
U smrti s postrojavamo”
Nema utočišta
Za one kojima savjest
Nije tek potrošeni đon
Razderanih cipela
Izbjeći u taj beskraj
Vlastite savjesti
Za one malobrojne
Jest poput nekakvog
Ultimativnog
Zatočeništva Continue reading “Domagoj Margetić:
Mentalni taoci jedne histerije”
Ograda terase se otvara
vrata kuće se otvaraju
prestajem buljiti
u prazan ekran
ustajem
i s vrha stepeništa
pitam. Continue reading “Tugomir Matić:
Lice”
Ne plaši me tišine!
Demon
U ovom
podzemnom gradu
već odavno
skupljene su sve ljudskih strahova!
glave Continue reading “Marina Mijakovska:
Strahovi”
crne vrane su polja prekrile
tamo gdje je niklo sjemene života
zabijaju svoje oštre kljunove
čupaju iz zemlje mlade plodove
koji trebaju nahraniti ljude
grakću veliki gavrani
pobjednici tame
sve se mijenja
dolaze nova pokoljenja
život klija
iz velikih saksija
a vrane čekaju u gnijezdima
da sazri još jedna generacija Continue reading “Petar Pismestrović:
Crne vrane”
slušao filozofiju prije četrdeset i nešto proljeća
onda se prebacio na drugu katedru
slušao jednog čovjeka
ideali mu na stol sipali iz rukava
rukovet slatkih laža
skupljao u polovini mozga
sanjao kuću lijepih riječi
i slika i proljeća Continue reading “Ajka Tiro Srebreniković:
Naš kruh svagdanji”
Testament u stihu – skica
Najveći migrant je ljudska duša.
Ravnoteža je u Svemiru
Seli se duše
Svome miru il nemiru Continue reading “Adam A. Subašić:
Ako ti jave”
Slobodni smo poput zvijeri
ispod brnjice kiseli se vonj
u grlu neizgovorena riječ
mijenja značenje dok spavamo
snom zakašnjela pravednika
kupit ću zaštitne rukavice
u boji ružičastog krika
njima ću dirati krunu morske pjene
nad kojom će jahati četiri jahača
lica skrivena perjem mrtvih ptica. Continue reading “Blanka Will:
Vodostaj”
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.
