Tugomir Matić:
Lice

Ograda terase se otvara
vrata kuće se otvaraju
prestajem buljiti
u prazan ekran
ustajem
i s vrha stepeništa
pitam.

Vratili ste se!?

Molim?

Stigli ste iz šetnje?

Jesmo.

Dobro.

Prilazim prozoru.
Noć je.
Lice koje me
s prozorskog okna gleda
moje je lice.

 

---

Bog sanja grozan san

Stvoritelj je pojeo nešto teško za večeru
usnuo
i sad se jadan
nemiran
vrti po bezvremenom ležaju.

Bog sanja grozan san.

Brodove u prljavim lukama,
pijance u smrdljivim krčmama,
gladne pse dok na prolaznike laju,
mrzovoljne umirovljene generale,
oronule dame i njihove nesretne pratioce.

Sanja i tebe, tužnog čovjeka koji sam sebe ne vidiš
i ne prepoznaješ,
koji bi bio sretan kad bi mogao usrećiti nekog.
Ali ne možeš se pokrenuti.
Nemaš snage.

Možeš samo čekati
da se taj nesretni bog
napokon probudi
i da na kino platnu piše
Kraj.

 

---

Jučer

Na ovoj istoj klupi
jučer su
baš kao i danas
sjedili pijanci

pričali o vrlo bitnim stvarima
ni o virusima, ni o ratovima

dobro se provodili
i izgledali manje tužno
nego što izgledaju danas

to je bilo jučer

 

---

Dobro jutro

kroz oblake probija sunce
u daljini čuje se grmljavina
jugo povija čemprese
na putu nikog
tek sporog koraka starac
i pas

 

---

Ribarenja

Čamac
na večernjem moru
i silueta ribara

on čeka

na valu
i svijet spušta se noć
u tami žar cigarete

i ništa više

 

---

Dah i oči

Na vrhu brijega
podno stare tvrđave
okupane suncem
nepomično
visi tijelo
čovjeka

dole
duboko ispod
mreškaju se valovi
ljepota
koju mrtve oči
ne vide

nisu je primjećivale
ni žive

kao da ga vidim
dok mu se vrat lomi
želio bi
ali više ne može
udahnuti

bar još jednom

 

***

Postoje mjesta
na ovome svijetu
gdje veoma stari ljudi
još uvijek čekaju vlakove

znaju koja je godina, dan i čas
pa ipak oni strpljivo čekaju

kao što već mrtvi generali
čekaju novi rat

kao što lopov čeka noć

 

***

Moj prijatelju…

Sve ovo
što je napisano
niklo je iz šutnje.

U šutnji sam majstor,
iako bih ponekad,
kad ima ko da sluša,
volio i brbljati.

Možda pišem
da ne bih zaboravio
govoriti.

 

Tugomir Matić, rodio se u Zagrebu 1957. godine. Veliki dio života proveo u Sarajevu u kojem je i počeo objavljivati u književnoj periodici. Objavio knjige pjesama Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje, Kartolina, Obrati pažnju na detalje, Nisam sagradio kuću te knjige proze Sarajevsko pivo i skandinavske noći i Jazz za zaboravljenog strica. U pripremi mu je knjiga pjesama Bog sanja grozan san. Od 1997. živi u Račišću na otoku Korčuli.