Molim vas, stranački kolege, kada se obraćate javnosti, govorite onako kako sam vam ja pokazao: ne govorite iz dubine duše – riječi treba da vam klize s jezika. Jer ako budete vikali izbacujući iz sebe emocije, neku nepotrebnu i neumjerenu strast, svi će lako razotkriti da iza toga stoji neki vaš osobni interes, a ne predstava kao iluzija. Continue reading “HAMLETOV GOVOR GLUMCIMA (treći čin, drugi prizor)”
Postoji sasvim određena unutarnja dijalektika oko ovog pitanja. Ono samo ima ponajprije vlastite obrasce i ikone koji je određuju i zbog kojih možemo sveukupnost pisanih djela izbjeći shvatiti kao totalitet. Continue reading “Marginalno i većinsko u književnosti”
Na prvom javnom predstavljanju Manjinskog društva pisaca podsjetio sam na knjigu, prevedenu ovdje pod naslovom „U ime identiteta“, iako bi prema francuskom izvorniku (Amin Maalouf, Les Identités meurtrières) moglo biti “smrtni, ili ubojiti identiteti”. Continue reading “Biti drugi”
Političko osamostaljenje u svim je državicama ex Yu iznijelo na površinu odnos nacionalne većine i nacionalnih i/ili konfesionalnih manjina. Biti dijelom većine uvijek donosi nezabilježene, neizgovorene, pravno nepostojeće – privilegije. Borbe za osamostaljenja velikim dijelom i proizlaze iz nepravedne ‘raspodjele jednakosti’ u multinacionalnim državama. Continue reading “Većine i manjine – nagovor na pokretanje manjinskog društva pisaca”
1.
Naivnost i iskrenost ili možda naivna iskrenost, pretpostavke su s kojima ulazimo kako u odnose s ljudima tako isto i u propitivanje fenomena o kojima su i drugi prije nas mislili i donosili svoje sudove. U onom smislu u kojemu moralna dimenzija treba biti dimenzija svih naših propitivanja, ta naivna iskrenost čini se neophodnom pretpostavkom ulaska u propitivanje koje želi u svojim zaključcima položiti račun i etičkoj dimenziji. Continue reading “Što je nacionalna manjina?”
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.
