„Ima ovdje vaših ljudi koji dočekaju mirovinu na našim gradilištima, a još uvijek ne znaju njemački“, rekao je jednom Herbert, dok smo zajedno gledali nogometnu utakmicu.
„Nije moguće“, rekla sam mu, naravno na njemačkom, Herbert ne govori naški. Tako ja s njim uvijek trtljam i vježbam njemački, nisam zabadava četiri godine sjedila na univerzitetu. Continue reading “Mirjana Grbac Pismestrović:
Hajmiši”
Dječak je znao da se ne smije oznojiti. Opet bi u njegovu mršavu guzu i još mršavije ruke morali ubadati igle i kroz njih uvlačiti lijek, najprije izvučen istom iglom iz bočice sa zanimljivim gumenim poklopcem, imao je hrpu takvih u dvorištu, slagao je od njih kućice, ograde, mostove i ceste, piljkao se s njima umjesto s kamenčićima, stariji brat mu je donosio najbolje primjerke, najljepše oblutke s obale, Continue reading “Jagoda Kljaić:
Golubov poklon”
Na Novoj cesti, u zgradi bioenergetičara, lift je bio dobro održavan, ulijevao je povjerenje, kao i čovjek blagih očiju koji mi je otvorio vrata, rekao: “Hvaljen Isus.”
Voistinu hvaljen? Izgovorila sam to kao pitanje, pa se predstavila i previše mu čvrsto stisnula ruku. Iznenadio se, vidjela sam mu to u očima, i htio pokazati da je on taj kod kojeg se dolazi po snagu. Pojačao je stisak. Popustila sam. Continue reading “Olja Knežević:
Migrena”
Ima u Ramnom jedan čoek. Zovu ga Gišo; neki ga zovu Gašo. Stariji su ga umjeli nazvat Boko, jer mu je pravo ime Božo. U đedovo. On je moj drug. Rođeni smo kuća do kuće, utrimjeseca.
Još ko đeca, kad smo krali doma čekiće i tukli Anine ljuti ispod njegove avlije, Gišo je bio najviše vješ tome. Odman je nekako bio zidar. Continue reading “Ivo Lučić:
Glavica”
Biti u mogućnosti ne nasjesti vašim pitanjima bilo je neprocjenjivo, tiho, svečano. Uvuklo se u mene to sitno žiće, sitni iskričavi duh što mi je omogućavao da sjedim mirno, polagano grickam vanilin kolačiće, pijem čaj i povremeno kimnem. Continue reading “Marijana Mary Mrvoš:
Popodnevni keksići”
– Va fan kulo! Jeben ti kvešta Vita skifoza… – Furio “Furioso” Muicin najpotentniji perolakaš B. K. “Pula” iz Pule bio je sav izvan sebe i ovog đira.
Na prljavom oljuštenom zidu bio je izvješen raspored mečeva. Prvo s “BSK-om” u Slavonskom Brodu, a on, Furio, protiv Ilira Kurteshija, a sedam dana poslije s Maćvom u Šapcu protiv Nemanje Prolivode zvanog Čelična pesnica Maćve. Continue reading “Tahir Mujičić:
Pulska arena, K. O. PRIČA
(Stipe Delić, Sutjeska)”
Bio je april, bio je rat
Život je dolazio iz drugog sveta
Nismo hteli da znamo
On nije hteo da se pokaže
Vojnik često primeti
Da se nalazi u kavezu lava Continue reading “Dejan Đorđević:
U smrti s postrojavamo”
Nema utočišta
Za one kojima savjest
Nije tek potrošeni đon
Razderanih cipela
Izbjeći u taj beskraj
Vlastite savjesti
Za one malobrojne
Jest poput nekakvog
Ultimativnog
Zatočeništva Continue reading “Domagoj Margetić:
Mentalni taoci jedne histerije”
Ograda terase se otvara
vrata kuće se otvaraju
prestajem buljiti
u prazan ekran
ustajem
i s vrha stepeništa
pitam. Continue reading “Tugomir Matić:
Lice”
Ne plaši me tišine!
Demon
U ovom
podzemnom gradu
već odavno
skupljene su sve ljudskih strahova!
glave Continue reading “Marina Mijakovska:
Strahovi”
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.
