Luka Mataković:
Kako disanje smeta životu (iz neobjavljene knjige)

ŽIVOT JEDNOG MAJMUNA

Majmuni su živjeli u drveću. Visjeli su s grana. Njušili su jedni drugima stražnjice. Čistili su jedni drugima dlaku. Noću su palili vatre i plesali.

Jedan među majmunima uopće nije bio majmun. Bio je čovjek. Čovjek je pokušavao naučiti majmune pravilima lijepa ponašanja. Pokrenuo je školu za mlade majmune i učio ih čitati i pisati. Continue reading “Luka Mataković:
Kako disanje smeta životu (iz neobjavljene knjige)”

Ebtehaj Navaey:
Zašto prevođenje Enesa Kiševića na perzijski

Dah

Riječ se ne može izgovoriti bez daha, govorili mi perzijski, kineski, indijski, grčki, latinski, arapski, hrvatski ili bilo koji svjetski jezik – riječ bez daha izgovoriti ne možemo.  Dakle, dah je osnova govora, osnova života. Dah je razumljiv svim jezicima. Zato ptice i pjevaju samo dahom, njima je za pjesmu dah sasvim dovoljan. Continue reading “Ebtehaj Navaey:
Zašto prevođenje Enesa Kiševića na perzijski”

Sead Alić:
Dževad Sulejmanpašić – prvi teoretičar medija jugoistočne Europe

Danas je relativno jednostavno prihvatiti sud koji kaže da su sustavi medijskih posredovanja jedan od najvećih problema suvremene civilizacije. Obilje je literature koja će to potvrditi, a i nema ozbiljnijeg autora (od onih koji razmišljaju o medijima) da nije bar nekim segmentom svog rada kritički progovorio o manipulativnom karakteru medija, odnosno pogubnosti medijskog senzacionalizma. Continue reading “Sead Alić:
Dževad Sulejmanpašić – prvi teoretičar medija jugoistočne Europe”

Lea Kovács:
O Seadu Muhamedagiću

Iz svijeta sudskih tumača i konferencijskih kabina Sead se, za razliku od mene, odavno povukao, no u svijetu književnog prevođenja dijelili smo sfere poezije. Od 2018. godine, on kao vremešan, a ja kao nova, savjesni smo i angažirani članovi Upravnog odbora Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Odbora za dodjelu nagrade „Iso Velikanović“. Godine 2019. imala sam čast dijeliti s njim i moderatorski stol 10. Zagrebačkoga prevodilačkog susreta. Continue reading “Lea Kovács:
O Seadu Muhamedagiću”

Enes Kišević:
Zaustavljene slike iz djetinjstva

Misli

Bilo bi dobro imati neku gumicu u glavi, neki brisač – pa sve što ti u sjećanju nije po volji, jednostavno izbrišeš, zašaraš. Kao pisci kad sjednu pisati knjigu. Ovo ti se ne sviđa, u koš. Ovo ti se čini dobro, baciš na papir. Pa ti to zapisano miriše po halvi, pa vratiš ono što si odbacio. I sve tako činiš dok ne nađeš riječ koja neće biti ni slatka, ni gorka, već umjerena. Continue reading “Enes Kišević:
Zaustavljene slike iz djetinjstva”

Jagoda Kljaić:
Golubov poklon

Dječak je znao da se ne smije oznojiti. Opet bi u njegovu mršavu guzu i još mršavije ruke morali ubadati igle i kroz njih uvlačiti lijek, najprije izvučen istom iglom iz bočice sa zanimljivim gumenim poklopcem, imao je hrpu takvih u dvorištu, slagao je od njih kućice, ograde, mostove i ceste, piljkao se s njima umjesto s kamenčićima, stariji brat mu je donosio najbolje primjerke, najljepše oblutke s obale, Continue reading “Jagoda Kljaić:
Golubov poklon”

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑