Jasmina Topić rođena je 1977. godine u Pančevu, Vojvodina, Srbija. Iako povremeno piše prozu, književnu kritiku, eseje, kolumne, najpoznatija je kao pjesnikinja, do danas je objavila sedam knjiga poezije. Continue reading “Jasmina Topić: Jadran intro (na moru si)”
U zapuštenoj radnji popravljam riječi
Beskorisne i bolesne i bijesne
Mentalno i duhovno asimetrične
Buljičave i izbuljene i bljutave
Raskomadane i ultimativno nesretne Continue reading “Ivan Koprić: Sporo kuhanje”
“Na početku bijaše Riječ…”, kaže najčitanija knjiga na svijetu. A što baš riječ? Što ne svjetlo, zvjezdani prasak, otvorena vrata… Mickey Mouse? Ili riječ jest isto što i svjetlo, prasak, otvaranje – ona moć koja osvjetljava, iznosi, otvara i pruža nam naš svijet. Continue reading “Biserka Drbohlav: Jesmo li zaboravili ili još nismo naučili govoriti?”
ŽIVOT JEDNOG MAJMUNA
Majmuni su živjeli u drveću. Visjeli su s grana. Njušili su jedni drugima stražnjice. Čistili su jedni drugima dlaku. Noću su palili vatre i plesali.
Jedan među majmunima uopće nije bio majmun. Bio je čovjek. Čovjek je pokušavao naučiti majmune pravilima lijepa ponašanja. Pokrenuo je školu za mlade majmune i učio ih čitati i pisati. Continue reading “Luka Mataković:
Kako disanje smeta životu (iz neobjavljene knjige)”
Dah
Riječ se ne može izgovoriti bez daha, govorili mi perzijski, kineski, indijski, grčki, latinski, arapski, hrvatski ili bilo koji svjetski jezik – riječ bez daha izgovoriti ne možemo. Dakle, dah je osnova govora, osnova života. Dah je razumljiv svim jezicima. Zato ptice i pjevaju samo dahom, njima je za pjesmu dah sasvim dovoljan. Continue reading “Ebtehaj Navaey:
Zašto prevođenje Enesa Kiševića na perzijski”
Danas je relativno jednostavno prihvatiti sud koji kaže da su sustavi medijskih posredovanja jedan od najvećih problema suvremene civilizacije. Obilje je literature koja će to potvrditi, a i nema ozbiljnijeg autora (od onih koji razmišljaju o medijima) da nije bar nekim segmentom svog rada kritički progovorio o manipulativnom karakteru medija, odnosno pogubnosti medijskog senzacionalizma. Continue reading “Sead Alić:
Dževad Sulejmanpašić – prvi teoretičar medija jugoistočne Europe”
Iz svijeta sudskih tumača i konferencijskih kabina Sead se, za razliku od mene, odavno povukao, no u svijetu književnog prevođenja dijelili smo sfere poezije. Od 2018. godine, on kao vremešan, a ja kao nova, savjesni smo i angažirani članovi Upravnog odbora Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Odbora za dodjelu nagrade „Iso Velikanović“. Godine 2019. imala sam čast dijeliti s njim i moderatorski stol 10. Zagrebačkoga prevodilačkog susreta. Continue reading “Lea Kovács:
O Seadu Muhamedagiću”
Pohod prvi: SVADILI SE ORLI I SOKOLI
Svadili se orli i sokoli,
niže Žepča, u Jeleč planini.
Orli vele: – Naša je planina!
A sokoli: – Naša djedovina!
Kol’ko su se ljuto zavadili,
sve su bistre vode zamutili!
Ne mogoše bistra Kiseljaka,
njega čuva mlada pašinica
sa svojijeh devet djevojaka. Continue reading “Sead Muhamedagić:
Pohodi raspjevanom đulistanu”
Jesmo li ili nismo? Jesmo li na onaj način da možemo s pravom i čiste savjesti reći da jesmo? Je li realno ono u čemu uglavnom nismo ili je realna naša nesigurnost u sve što nas okružuje, pa i naša djela i naše misli?
Misli su to što nas privlači rubu. Tamo, gdje ne vrijede pravila zemaljskih kulisa. S ruba, misli odzvanjaju poput pjesme. Continue reading “Sead Alić:
Biti (fra Bonaventuri Dudi)”
Misli
Bilo bi dobro imati neku gumicu u glavi, neki brisač – pa sve što ti u sjećanju nije po volji, jednostavno izbrišeš, zašaraš. Kao pisci kad sjednu pisati knjigu. Ovo ti se ne sviđa, u koš. Ovo ti se čini dobro, baciš na papir. Pa ti to zapisano miriše po halvi, pa vratiš ono što si odbacio. I sve tako činiš dok ne nađeš riječ koja neće biti ni slatka, ni gorka, već umjerena. Continue reading “Enes Kišević:
Zaustavljene slike iz djetinjstva”
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.
