Marina Mijakovska:
Strahovi

Ne plaši me                        tišine!
Demon
U ovom
podzemnom gradu
već odavno
skupljene su sve          ljudskih strahova!
glave

 

---

Stakleni balon

Dan su pretvorili u noć.
Ulice su slijepe i prazne
bez ikakvih prolazaka prolaznika.
Izbrisani su svi tragovi
od buke svakodnevnog života.
Ljudi su iznutra, a životinje izvana.
Samo ptice u zraku i crni miševi na zemlji.
Konačno životinjske vrste
zamijenili su svoje uloge snažne-nemoćne vrste.
Pretvorili su svijet u medicinsku epruvetu.
Sve ljudske želje za slobodom kretanja ukorijenjene su u nama.
Svijet je zatvorio svoja vrata, a nama ostaje
udahnuti svaku kap života
kroz odraz staklenih prozora.

 

---

Suncokreti

U ovoj
crvenoj zemlji
Sunce
mi stoji na dlanu
ne ugasivši baterije
od litija
bez pregrijavanja
ispija mi vode
Ne ostavljajući me
da presušim
Sama
na
SVIJETU.

 

Marina Mijakovska rođena je 1984. godine, pjesnikinja, prozaistkinja, esejistkinja i književna kritičarka. Doktorica je filoloških znanosti. Članica je Društva makedonskih pisaca (DPM). Pjesničke knjige: Nomadska duša, Koferi, Psihoanalitička alkemija strasti, Tirkiz u ljeta, Postelja tišine, Kost. Kratke priče: Kućice, Priče Pajka Maala. Esejističke knjige: Žanrovski polimer: Sanduče sa rukopisima u obidu, Modeli rodove identifikacije, Écriture féminine i roman Prilog feminističkoj teoriji žanra; pjesnička knjigu za djecu Novogodišnje dječje pjesme.