ŽIVOT JEDNOG MAJMUNA
Majmuni su živjeli u drveću. Visjeli su s grana. Njušili su jedni drugima stražnjice. Čistili su jedni drugima dlaku. Noću su palili vatre i plesali.
Jedan među majmunima uopće nije bio majmun. Bio je čovjek. Čovjek je pokušavao naučiti majmune pravilima lijepa ponašanja. Pokrenuo je školu za mlade majmune i učio ih čitati i pisati. Continue reading “Luka Mataković:
Kako disanje smeta životu (iz neobjavljene knjige)”
Misli
Bilo bi dobro imati neku gumicu u glavi, neki brisač – pa sve što ti u sjećanju nije po volji, jednostavno izbrišeš, zašaraš. Kao pisci kad sjednu pisati knjigu. Ovo ti se ne sviđa, u koš. Ovo ti se čini dobro, baciš na papir. Pa ti to zapisano miriše po halvi, pa vratiš ono što si odbacio. I sve tako činiš dok ne nađeš riječ koja neće biti ni slatka, ni gorka, već umjerena. Continue reading “Enes Kišević:
Zaustavljene slike iz djetinjstva”
„Ima ovdje vaših ljudi koji dočekaju mirovinu na našim gradilištima, a još uvijek ne znaju njemački“, rekao je jednom Herbert, dok smo zajedno gledali nogometnu utakmicu.
„Nije moguće“, rekla sam mu, naravno na njemačkom, Herbert ne govori naški. Tako ja s njim uvijek trtljam i vježbam njemački, nisam zabadava četiri godine sjedila na univerzitetu. Continue reading “Mirjana Grbac Pismestrović:
Hajmiši”
Dječak je znao da se ne smije oznojiti. Opet bi u njegovu mršavu guzu i još mršavije ruke morali ubadati igle i kroz njih uvlačiti lijek, najprije izvučen istom iglom iz bočice sa zanimljivim gumenim poklopcem, imao je hrpu takvih u dvorištu, slagao je od njih kućice, ograde, mostove i ceste, piljkao se s njima umjesto s kamenčićima, stariji brat mu je donosio najbolje primjerke, najljepše oblutke s obale, Continue reading “Jagoda Kljaić:
Golubov poklon”
Na Novoj cesti, u zgradi bioenergetičara, lift je bio dobro održavan, ulijevao je povjerenje, kao i čovjek blagih očiju koji mi je otvorio vrata, rekao: “Hvaljen Isus.”
Voistinu hvaljen? Izgovorila sam to kao pitanje, pa se predstavila i previše mu čvrsto stisnula ruku. Iznenadio se, vidjela sam mu to u očima, i htio pokazati da je on taj kod kojeg se dolazi po snagu. Pojačao je stisak. Popustila sam. Continue reading “Olja Knežević:
Migrena”
Ima u Ramnom jedan čoek. Zovu ga Gišo; neki ga zovu Gašo. Stariji su ga umjeli nazvat Boko, jer mu je pravo ime Božo. U đedovo. On je moj drug. Rođeni smo kuća do kuće, utrimjeseca.
Još ko đeca, kad smo krali doma čekiće i tukli Anine ljuti ispod njegove avlije, Gišo je bio najviše vješ tome. Odman je nekako bio zidar. Continue reading “Ivo Lučić:
Glavica”
Biti u mogućnosti ne nasjesti vašim pitanjima bilo je neprocjenjivo, tiho, svečano. Uvuklo se u mene to sitno žiće, sitni iskričavi duh što mi je omogućavao da sjedim mirno, polagano grickam vanilin kolačiće, pijem čaj i povremeno kimnem. Continue reading “Marijana Mary Mrvoš:
Popodnevni keksići”
– Va fan kulo! Jeben ti kvešta Vita skifoza… – Furio “Furioso” Muicin najpotentniji perolakaš B. K. “Pula” iz Pule bio je sav izvan sebe i ovog đira.
Na prljavom oljuštenom zidu bio je izvješen raspored mečeva. Prvo s “BSK-om” u Slavonskom Brodu, a on, Furio, protiv Ilira Kurteshija, a sedam dana poslije s Maćvom u Šapcu protiv Nemanje Prolivode zvanog Čelična pesnica Maćve. Continue reading “Tahir Mujičić:
Pulska arena, K. O. PRIČA
(Stipe Delić, Sutjeska)”
Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.
