Ivan Koprić: Sporo kuhanje

U zapuštenoj radnji popravljam riječi
Beskorisne i bolesne i bijesne
Mentalno i duhovno asimetrične
Buljičave i izbuljene i bljutave
Raskomadane i ultimativno nesretne

Nerado ih uzimam na popravak
Svjestan prekarne svjetske situacije
S maloumnim i depersonaliziranim izrazima
Znajući koliko ih je teško otvoriti
Kako bi im se uzela mjera
I utvrdio oblikovni sastav

Njihova značenja mogu biti
Teško oštećena od masovne zloupotrebe
Neke su nenadoknadivo raskoljene
Kao sablasti na bajonetama
Druge su umotane u plašteve
Otpora i otrova
Razmrvljene
Rastavljene
Turobne
I da oprostite posve glupe
Ispražnjene od smisla i pameti
Tupe kao Neronove kosti
Izgorjele u njegovom privatnom paklu
U koji pakosni majstor za saune
Namjerno nije ugradio dodatni
Sustav za hlađenje

Donose mi ljudi
Riječi koje su dugo ležale
Na hladnim pločnicima velegrada
Poput beskućnika čiji život
Ima smisla manje od smrti
Obredne životinje
Donose mi ih i ljudi i mačke
Zadihani psi i poneki majmun
Istjeran iz sigurnosti zoološkog vrta
Jednom mi je čak došla dvogrba deva
Ali ni poslije dugotrajnog preživanja
Nije mogla ispljunuti neku vražju riječ
Koja ju je mučila i opsjedala
Poput đavla zabijenog u želudac

Postoje očajnici čije su se riječi utopile
U čajnicima s uvijek istim čajem
S pokojom kapi alkohola
Grubo mljevenog cimeta
I dodanom voćnom aromom
Inače zabranjenom u Europskoj uniji
Oni su tek napasni u traženju popravka
I odrješenju od lingvističkih perverzija

Kad se vozim sam na zvučnim valovima
Nasumce odabranih rastrojenih izraza
Pokušavam patentirati instrumentarij
Za ukuhavanje i pasteriziranje umrlih riječi
Ne vidim čemu bi njihova raskvašenost
Mogla poslužiti nego prehrani
Istih polurazvijenih ličnosti
Iz čijih su usta jednom davno
Tijekom hrkanja pobjegle

Riječima koje nakon svega preostanu
Probrane i ozdravljene
Treba uvesti pojedinačne inventurne brojeve
Opisati ih detaljno kao leptire u Patagoniji
Šifrirati i kodirati pa pospremiti
U drvene kutije od javora i jablana
Kako bi se ljudima na čeone zaslone
Umjesto bezbrojnih jezika
Koje moraju obrađivati nesavršeni
Automatski prijevodni programi
Ukucavale kratke šifre i kodovi
Baš poput onih iz Mendeljejevog sustava
Kemijskih elemenata ili zbirke otisaka prstiju
Ustrojenom po ideji Ivana argentinskog Vučetića

Ako doista uspijem jednog će dana
Moja neudobna sobica za nadripisarstvo
I šarlatansko skupljanje slovnih otpadaka
Biti imenovana memorijalnim laboratorijem
Za jezikoslovstvo s otmjenim čuvarom
Na ulazu i mističnim osvjetljenjem na izlazu

U središnjem njezinom dijelu bujat će svijet
Začudnih jezičnih šifri i kodova
A fini i kulturni ljudi za ulazak u nju
Kupovat će ulaznice i srećke za tombolu

Glavna nagrada bit će večera u Montevideu

[IK, 2023.] [Foto: IK, 2023.]

Ivan Koprić, rođen 6. siječnja 1965. u Vrbovcu, redoviti je profesor u trajnom zvanju zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, izabrani dekan toga fakulteta u akademskim godinama 2021./22. i 2022./23. Izabrani dekan toga fakulteta u akademskim godinama 2021./22. i 2022./23. Objavio je zbirke poezije „Hologrami nade“ (Meandar media, 2019.) i „Intergalaktički peljar“ (Meandar media, 2021.). Pjesme objavljuje u časopisima Tema, Književna republika, Forum, te na više internetskih portala za poeziju i književnost. Uz brojne sveučilišne, znanstveno-istraživačke, akademske, stručne i javne aktivnosti intenzivno piše poeziju i druge zapise, putuje i zalaže za demokratizaciju vlasti, aktivnu participaciju građana i kvalitetne javne usluge dostupne svim ljudima. Slobodu, vladavinu prava, solidarnost i milosrđe smatra ključnim vrijednostima naše civilizacije.