“Pjesnik u meni, kod tolikog beskraja, živi u svom svijetu, u svojoj samici. Danima i noćima povučen. Onda dođe po njega glumac pa ga izvede među ljude da svoj dah ne troši samo na pisanje već da malo i s ljudima zajedno diše”
Enes Kišević za Bljesak.info: Smjenjuju se epohe, ali poezija nema svoje zamjene, ni rok trajanja
