Nema utočišta
Za one kojima savjest
Nije tek potrošeni đon
Razderanih cipela
Izbjeći u taj beskraj
Vlastite savjesti
Za one malobrojne
Jest poput nekakvog
Ultimativnog
Zatočeništva Continue reading “Domagoj Margetić:
Mentalni taoci jedne histerije”
Domagoj Margetić:
Tugomir Matić:
Lice
Ograda terase se otvara
vrata kuće se otvaraju
prestajem buljiti
u prazan ekran
ustajem
i s vrha stepeništa
pitam. Continue reading “Tugomir Matić:
Lice”
Marina Mijakovska:
Strahovi
Ne plaši me tišine!
Demon
U ovom
podzemnom gradu
već odavno
skupljene su sve ljudskih strahova!
glave Continue reading “Marina Mijakovska:
Strahovi”
Petar Pismestrović:
Crne vrane
crne vrane su polja prekrile
tamo gdje je niklo sjemene života
zabijaju svoje oštre kljunove
čupaju iz zemlje mlade plodove
koji trebaju nahraniti ljude
grakću veliki gavrani
pobjednici tame
sve se mijenja
dolaze nova pokoljenja
život klija
iz velikih saksija
a vrane čekaju u gnijezdima
da sazri još jedna generacija Continue reading “Petar Pismestrović:
Crne vrane”
Ajka Tiro Srebreniković:
Naš kruh svagdanji
slušao filozofiju prije četrdeset i nešto proljeća
onda se prebacio na drugu katedru
slušao jednog čovjeka
ideali mu na stol sipali iz rukava
rukovet slatkih laža
skupljao u polovini mozga
sanjao kuću lijepih riječi
i slika i proljeća Continue reading “Ajka Tiro Srebreniković:
Naš kruh svagdanji”
Adam A. Subašić:
Ako ti jave
Testament u stihu – skica
Najveći migrant je ljudska duša.
Ravnoteža je u Svemiru
Seli se duše
Svome miru il nemiru Continue reading “Adam A. Subašić:
Ako ti jave”
Blanka Will:
Vodostaj
Slobodni smo poput zvijeri
ispod brnjice kiseli se vonj
u grlu neizgovorena riječ
mijenja značenje dok spavamo
snom zakašnjela pravednika
kupit ću zaštitne rukavice
u boji ružičastog krika
njima ću dirati krunu morske pjene
nad kojom će jahati četiri jahača
lica skrivena perjem mrtvih ptica. Continue reading “Blanka Will:
Vodostaj”
